Udruženje SOLIDARNOST | Association SOLIDARITY


E-mail Ispis PDF

U Hebronu čak i djeca imaju broj

Svako predvečerje 23-godišnja Alla posmatra Ulicu Shuhada sa balkona svoje skromne, kamene kuće.

„Brojim minute do povratka mog muža. Čekam pored prozora i kažem mu da ne kasni.

Ulica Shuhada je nekada bila jedna od najprometnijih ulica, prolazeći kroz srce glavnog grada Zapadne Obale i povezivajući vanjsko tržište Hebrona sa Ibrahimi džamijom.

Na hiljade Palestinaca dnevno brujalo je kroz ovu ulicu posjećujući radnje, a također su nastanjivali i apartmane iznad ovih radnji. Pored Palestinaca, ova ulica je bila dom i za još 500 izraelskih naseljenika, što je ovo područje činilo jednim od mjesta sa najvećom netrepeljivošću između Palestinaca i Izraelaca.

Proteklih mjeseci, ono nekoliko Palestinaca što još uvijek živi u ulici, ili u blizini ulice, prolazili su kroz nove vojne restrikcije i sigurnosne kontrole.

30. oktobra izraelska vosjka najavila je poptunu sigurnosnu kontrolu ovog područja Hebrona Nikome nije bio dozvoljen ulazak u ovo područje, moj otac me nije mogao doći posjetiti. „

Uveden je novi sistem identifikacijskih brojeva za 30 000 Palestinaca koji borave u ograđenom H2 distriktu, koji zauzima oko 20 % Hebrona, uključujući Ulicu Shuhada i nekoliko izraelskih naseobina. Ostalih 80 % je u nadležnosti palestinske vojske.

Uz to što Palestinci moraju pokazati svoje lične karte na 17 unutarnjih kontrolnih tački i unatoč pojačanoj sigurnosnoj provjeri prilikom ulaska i izlaska iz blokada koje okružuju Ulicu Shudada, oni sada moraju i oralno dati svoj matični broj izraelskim vojnicima.

Vojska još uvijek nije podijelila nove dokumente sa identifikacijskim brojevima, nego jednom kada im se kaže matični broj, oni ga onda dodaju na isprintanu listu.

Bilo ko da nema broj, biva uklonjen ili uhapšen. Izraelska vojska pritvorila je 20 međunarodnih volontera koji su nadgledali H2 područje, rekao je Sohaib Zahda, jedan od članova hebronske grupe aktivista Mladi protiv okupiranja.

Oni koji zaborave svoj ID broj, ili se ne žele registrovati, uspiju se ušunjati i išunjati iz ovog strogo nadgledanog područja.

Čak i mala djeca imaju brojeve, rekao je Anas Murakatan, 27, koji živi u stanu pored kontrolne baze, na početku Shuhada ulice. „Ja sam broj 58, ona je 59“- kaže Anas pokazujući na svoju trudnu ženu, njihova djeca su 60 i 61. Kada se beba rodi, i ona će dobiti broj.

Fadwa se trebala poroditi još prije 4 sedmice, ona u šali kaže mužu da se beba plaši da izađe, dodajući da kada je išla na preglede, morala je proći kontrolne tačke, što će morati i kada dođe vrijeme poroda, a zadnji put kada je morala u ambulantu, morala je čekati 30 min. da se registruje.

Zbog novih regulacija, nije nam dozvoljeno da imamo goste, tako da, kada se moja beba rodi, niko od porodice neće moći doći da je vidi.

Glasnogovornica izraleskih vojnih snaga izjavila je za Al Jazeeru:

„Sigurnosne mjere su uvedene da bi se spriječili mogući budući ataci i da bi se zadržala sigurnost i blagostanje stanovnika ovog područja.“ Ali B'T Selem, izraelska grupa za zaštitu ljudskih prava istakla je u izjavi prošlog mjeseca da nove uvedene mjere konstituiraju kažnjavanje stanovnika Hebrona.

Bilo ko čije ime nije na listi ne može proći kontrolu i primoran je ići teškim, zaobilaznim putem, da bi došao doma. Osoblje kontrole često greškom izostavi nečije ime sa liste, tako da su i ovi primorani proći kroz mukotrpan proces da bi stigli do svojih kuća.

Osim centralne zone Hebrona, izraleska vojska montirala je i nekoliko mobilnih kontrola između Hebrona i Batlehema stvarajući duže zastoje na mjestima gdje se već vršila regularna inspekcija nakon druge Intifade.

1994. nakon potpisivanja sporazuma u Oslu izraelska vojska zatvorila je poslovnice i radnje u Ulici Shahada. Deceniju kasnije, pri kraju Druge Intifade, 2005, vojska je zatvorila proizvodnju stakla i zabranila palestinskim vozilima da koriste ulicu. Stotine Palestinaca je odselilo,a  oni koji su ostali, bili su prinuđeni ići svojim kućama okolnim, sporednim puteljcima.

Sarit Michali, glasnogovornik B'T selema, fondacije za zaštitu ljudskih prava, rekao je kako je Palestincima zabranjeno čak i da šetaju bilo kojim dijelom ulice.

„Ovo je uobičajena politika usvojena od strane izraelske vlade, a znači potpuno odvajanje Palestinaca, radi lakšeg života izraelskih doseljenika u tom području.“- izjavio je.

Uprkos svim ovim promjenama, izraelski političari kažu da je prisustvo izraelske vojske u i oko Hebrona i dalje nedovoljno.

Benetova opažanja ističu da izraelski desničari žele unijeti sveobuhvatan napredak u palestinske gradove.

Iako je Hebron dugo bio područje netrepeljivosti između Palestinaca i doseljenika, tek nakon zatvaranja granica oko ovog područja došlo je do pogoršanja stana, gdje se dešava u prosjeku 3 napada doseljenika sedmično.

Kažu kako se napadi uvijek dešavaju noću, uključujući po nekliko doseljenika koji paradirajući niz Shuhadu, kamenuju palestinske kuće.

„Prije jedan mjesec, moja kćerka pala je niz stepenice i ozlijedila se, pa ju je moj muž odveo u bolnicu“- govori Fadwa. „Kada sam se vraćao jedan izraelski doseljenik je pokušao da me napadne, dok sam još u ruci držao Dialu.“-dodaje Anas.

U drugom incidentu Fadwa je bila optužena od strane doselenika kako krije oružje, dok je išla baciti smeće u kantu na Shuhada ulici. „Gdje mi je nož, gdje mi je nož?“ Ponavljala je pokazujući da ne drži ništa u rukama.

Kako padne predvečerje, porodica od 4 člana okuplja se na krovu, koji je ujedno i jedino vanjsko igralište za njihovu djecu. Ta djeca umjesto fudbalske lopte šutiraju prazne kanistere suzavca i kutiju označenu sa „opasno“. Na pakovanju se može vidjeti da je kutija bila namijenjena za izralesku vojsku i da je vjerovatno ispaljena is kontenjera u okršaju koji se često dešava između izraleski vojske i palestinskih mladih aktivista.

Niže, moglo se vidjeti kako dva doseljenika projuriše kraj grupe vojnika, niz ulicu, nijednog Palestinca nije bilo na cesti.

Anas podsjeća kako je nekad ovo mjesto bilo lijepo, nekada se mnogo ljudi šetalo ovim ulicama, doseljenici su nas se plašili, sada se mi plašimo njih.