Udruženje SOLIDARNOST | Association SOLIDARITY


E-mail Ispis PDF

Zašto sam na Ženskom brodu za Gazu

S lijeva na desno: Ann Wright, LisaGay Hamilton, Norsham Binti Abubakra, Dr. Fauziah Hasan

Nedjelju uvečer, 18. septembar, 2016. Dok moje "industrijske" kolege prisustvuju Emmy zabavama i spremaju se za crveni tepih, ja stojim na prohladnim dokovima Ajaccio, Korzika, u ranim jutarnjim satima čekajući dolazak male jedrilice pod nazivom Zaytouna-Oliva. Brod dolazi tek nakon 2 sata ujutro, a putnici i posada, sve žene se zatim iskrcavaju. Putovanje od Barcelone je bilo grubo. Svi su se razboljeli i to se vidjelo na njihovim licima. Jedna žena se toliko razboljela da ju je hitna pomoć morala odvezti u lokalnu bolnicu. Brod je pohaban i zaudara na bljuvotinu, ali to ne miriše na očaj. Žene hodaju tiho i pažljivo preko rampe i prema pristaništu, gdje dobijaju junačku dobrodošlicu. U naredna dvadeset i četiri sata pridružit ću se ženama na trećoj etapi puta za Messinu na Siciliji, a od tamo Zaytouna-Oliva će se nastaviti do konačnog odredišta: Gazi.

Šta me je motiviralo na putovanje od 6000 milja od L. A. i moje obitelji, kako bi hrabrila Sredozemno more u ono što je sada počinje da izgleda kao najmanji brod na dokovima? Zašto se potruditi da se pokuša slomiti izraelsko-egipatska blokadu Gaze?

Prvo, ja sam ovdje zbog žena-izvanrednih žena Gaze, kao i nevjerojatnih žena koje sam ponosna nazvati svojim pratiljama. Ovdje sam jer sam zabrinuta zbog posljedica rata i blokada na žene, škole, bolnice i domove koji su uništeni kao što su i izvori energije i vode ugroženi. Ovdje sam jer su neki od 1,8 milijuna stanovnika Gaze zarobljeni u ono što se često opisuje kao zatvor na otvorenom. Ovdje sam zbog 299 žena i 551 djece koji su ubijeni 2014. u napadu, za više od 40.000 trudnica lišenih osnovnih  zdravstvenih usluga kao posljedica blokade i devastacije uzrokovane ratom. Ovdje sam jer opsada na Gazu, vođena od strane Egipta i Izraela, krši Ženevske konvencije koje se odnose na zabranu kolektivnog kažnjavanja. Ovdje sam jer je predsjednik povećao američku vojnu pomoć Izraelu sa 3,1 milijardu dolara na 3,8 milijardi dolara godišnje u idućih deset godina, bez ograničenja i bez spominjanja stanja u Gazi. Ovdje sam jer, unatoč nekim ublažavanjima ograničenja, blokada je odgovorna za visoku stopu nezaposlenosti, nezdravu ishranu i trenutnu medicinsku krizu. Mi nismo ovdje da bi "pomogli" stanovništvu Gaze već da doprinesemo međunarodnom nastojanju da razbije opsadu. Uzmima srcu riječi nevjerovatne žene, egipatskog pisca Adhaf Soueif: "Svijet tretira Gazu kao humanitarni slučaj, kao da je Palestincima potrebna pomoć. Ono što je Gazi potrebno je sloboda. "

Ja sam također ovdje da stanem sa toliko izvanrednih žena - žena kao što su Kanadska socijalna radnica i aktivista Wendy Goldsmith, Izraelski aktivista Yehudit Barbara Llany, Tunižanski zakonodavac Latifa Habachi koja je pomogla izraditi njihov Ustav 2014., malezijski ginekolog dr. Fauziah Hasan, naš neustrašivi vođa i flotila veteran, penzionisani pukovnik američke vojske Ann Wright, i naša "Skipper" Madaline Habib iz Australije.

Ponosna sam što sam jedina "crna" žena koja sudjeluje na ovom putovanju, a kad sam se iskrcavala u Messini, po prvi put u mom životu sam osjećala da sam dio nečeg mnogo većeg od mene. Gledajući brod, mislila sam: kako je izvanredno da ovaj jedan mali brod drži trinaest žena i predstavlja takvu sigurnosnu prijetnju da će Izraelske odbrambene snage presresti brod, uhititi žene i uništiti brod.

Jedna žena koja će se pridružiti našoj posadi u posljednoj dionici do Gaze je moja draga prijateljica, dramska spisateljica Naomi Wallace. Žestoka kao i neustrašiva, Naomi me podsjeća da smo mi ovdje i u odbrani slobode umjetničkog izražavanja. Kad sam se povjerila nekim mojim najbližim prijateljima da sam odlučila ići na ovaj put, oni su bili manje zabrinuti za moju fizičku sigurnost od toga kako bi to moglo utjecati na moju sposobnost za rad.

Kritiziranje Izraela ili izražavanje zabrinutosti za Palestince je očito još uvijek "tabu" tema u filmu, televiziji pa čak i u kazalištu. Nedavno je Javno kazalište u New Yorku bilo prisiljeno da otkaže produkciju predstave "Pod opsadom" ("The Siege"), predstavu o pet aktivista

Međunarodnog pokreta solidarnosti koji su prisiljeni pronaći utočište u crkvi u Betlehemu tokom druge intifade u 2002.godini. Naomi nije stranac ovoj vrsti cenzure. Njena predstava "Dvadeset i jedna pozicija", koautor sa Abdelfattah Abusrour i Lisa Schlesinger, je naručena

od strane Gutrie kazališta a potom je odbijena zbog previše suosjećajnosti prema Palesticnima. A kad je iz "Tony-award" pobjednica, glumica Tonya Pinkins pokušala organizirati humanitarni koncert za "Pokret za crne živote", vlasnik mjesta gdje se koncert trebao održati iznenadno je otkazao događaj navodeći pokrete kritika na račun Izraela. Nadam se da naš put može doprinijeti razbijanju prešutne američke blokade palestinske umjetnosti i umjetnika.

Neću lagati; bojim se smrti. Bojim se oboljenja, prevrtanja, da se se izgubim u moru. Bojim se za sebe, a naročito za hrabre žene koje će pokušati probiti blokadu. Ali se najviše bojim što bi se moglo dogoditi ako ostanemo kod kuće, tihi i smireni i da poziramo za paparazze Razbijanje opsade nije isto što i sloboda za Gazu, ali to je tek početak. A mi žene ćemo prevladati. Kao što moja Južnoafrička sestra češto govori u svojoj borbi za slobodu, "Sada si dotaknuo žene, udario si u stijenu".