Neki prijatelji su mi priredili rođendansku zabavu prošli mjesec. Stavili su pred mene čokoladnu tortu sa svijećama i rekli mi da zaželim želju za narednu godinu. Istog trenutka sam izbrbljala, ''24 sata struje i klime.'' Nasmijali su se i predložili da zaželim nešto realističnije.

Ovdje u pojasu Gaze, imati struju 24 sata je bio daleki san preko jedne decenije. Izraelsko bombardovanje elektrana, njegovo zatvaranje granice Gaze 2007. godine i  posljedice podjele između Palestinske Vlasti i Hamasa, koji upravlja Gazom, označili su gubitak struje. Ne tako davno, navikli smo se na 8 sati struje dnevno. Sada i tih 8 sati zvuči kao luksuz.

Naša struja dolazi iz tri izvora: Izraela, Egipta i naše jedine funkcionalne elektrane koja radi na gorivo. Prije trenutne krize, ovi izvori su opskrbljavali skoro pola Gaze. Onda je došlo do svađe između Palestinske Vlasti i Hamasa oko plaćanja goriva. Odbili su platiti gorivo i zbog toga je došlo do zatvaranja elektrane u aprilu, smanjujući cjelokupnu opskrbu strujom na oko 25%.

U junu, Izrael je pristao na zahtjev Palestinke Vlasti da prekine sa opskrbom struje Gazi kako bi Hamasu ponestalo novčanih sredstava. Zbog ovoga, opskrba strujom je smanjena za još 30%. Tog istog mjeseca, Egipat je počeo opskrbljavati gorivom potrebnim za elektranu i elektrana se ponovo otvorila. Pored ovoga, živimo sa novom normom of 4 sata struje dnevno ili manje.

Ova 4 sata struje kroje naše dane. Kad nemamo struje, život je na čekanju. Mučimo se sa svijećama, baterijama i ako im možemo nabaviti, sa nepouzdanim agregatima. Čekamo zvuk električne pumpe za vodu da nas obavijesti da imamo struju. Upalim sve prekidače prije nego odem spavati kako bih se osigurila da ne propustim struju. Kad čujem pumpu za vodu i vidim svjetla upaljena, odmah skočim iz kreveta. Od tog momenta, život postaje utrka jer koristimo svaku minutu da operemo veš, završimo hitne poslove i uživamo pijući hladnu vodu. Nakon toga svjetla se ponovo ugase.

Nemati struju znači pokušavati spavati na 35 ˚C bez ventilatora ili klime, i sa stalnim zujanjem agregatora. Znači tuširati se sa kapljicama vode, žuriti staviti mobitele i laptope na punjenje i nikad ne kupiti više od dnevne vrijednosti mesa ili mlijeka. Znači uvijek koristiti stepenice kako bi izbjegli rizik od zaglavljivanja u liftu. Znači planiranje svakog izlaska vani i provjeravanje rasporeda struje prijateljevog komšiluka prije posjete.

Neka djeca moraju raditi svoju zadaću ispod svijeće jer njihove porodice ne mogu priuštiti agregat. Vlasnici manjih radnji, koji se već muče, morali su drastično smanjiti svoj rad i koristiti skupe agregate kako bi imali struju. Pacijenti oboljelih bubrega kojima je potrebna dijaliza, koja zahtjeva neometanu opskrbu strujom, su naročiti pod rizikom. Nedostatak struje čini život mučenjem za sve u Gazi; za ranjene može značiti život ili smrt.

Za Izrael, Palestinsku Vlast i Hamas, stanovnici Gaze su pijuni u sramotnoj težnji za političkom dominacijom. Kao okupatorska sila, Izrael prema međunarodnom zakonu nosi odgovornost da omogući normalan život ljudima Gaze. Hamas vrši unutrašnju kontrolu i odgovoran je za zaštitu naših prava. Palestinska Vlast nadzire milione iz donatorskih fondova i također treba da štiti naša prava, uključujući plaćanje bitnih usluga.

Naši horizonti u Gazi su se toliko promijenili da manje sanjamo o okončanju okupacije, ili o ponovnom otvaranju granice kako bi mogli napustiti ovaj pojas od 365 km2. Ovih dana uglavnom sanjamo o struji i naša situacija će se sigurno pogoršati. Koordinator za humanitarne akcije Ujedinjenih Nacija, Robert Piper, je upozorio da posljednja smanjenja struje će ''vjerovatno dovesti do totalanog pada osnovnih usluga.''

Kriza s kojom se susrećemo nije rezultat prirodne katastrofe ili nekog Božijeg djela. Ona je rezultat ljudskih postupaka. Kako su nam oduzeli svjetlo, tako nam ga mogu vratiti sa jednim pritiskom prekidača.

Izvor: Abeer Almasri

Research Assistant, Middle East and North Africa Division