Udruženje SOLIDARNOST | Association SOLIDARITY


E-mail Ispis PDF

Trenutno stanje ljudskih prava muslimana u Mijanmaru

1.         Veliki broj muslimana izgubi živote svakoga dana.

2.         Poznato je da se trenutno sudi velikom broju muslimana, koji su istovremeno izloženi mučenju, ali njihovi identiti, kao ni broj ljudi ne mogu biti tačno određeni.

3.         Žene bivaju silovane.

4.         Zabrana putovanja i nametnuti policijski sat u potpunosti paraliziraju život i egzistenciju stanovnicima Rohingya-e.

5.         Džamije, mesdžidi, kuće i sela bivaju zapaljeni i uništeni.

6.         Mesdžidi i škole ne mogu biti obnovljeni bez pomoći vlade. Da bi se nadgledalo poštivanje odredbi, mesdžidi i medrese se fotografišu tru puta godišnje kako bi se utvrdilo njihovo stanje. Ako je uočena bilo kakva vrsta nedozvoljenog održavanja, odgovorni bivaju osuđeni na kaznu zatvora u vremenskom iznosu od šest mjeseci do šest godina i na dodatnu novčanu kaznu. U zadnjih 20 godina nije bilo dozvole za pravljenje nove džamije ili škole.

7.         Fotografije sa svim članovima porodice moraju  biti predate vlastima svake godine. Porodice su dužne plaćati poreze na svako novorođenče i za člana porodice koji umre.

8.         Muslimani nemaju slobodu ni pravo da putuju. Svaki musliman mora da plati dozvolu i porez na putovanje od jednog sela do drugog.

9.         Muslimanima je zabranjeno praviti kuće od betona, već ih moraju praviti isključivo od drveta. Njihove kuće se smatraju državnim vlasništvom, a u slučaju da kuća izgori kao posljedica nesreće, njen vlasnik je osuđen na kaznu zavora dugu i do šest godina.

10.       Da bi osnovao firmu, Musliman mora ući u partnerstvo sa Budistom. U ovom slučaju budistički partner posjeduje polovinu firme bez ikakvih prethodnih ulaganja.

11.       Muslimani moraju plaćati godišnji porez na svu stoku koju posjeduju.

12.       Muslimanima nije dozvoljeno da se vjenčaju bez dozvole. Par koji se želi vjenčati mora platiti porez, što ne mora biti garancija da će im vjenčanje biti odobreno.

13.       Muslimani su lišeni prava na bilo kakve javne usluge. U slučaju bolesti ne mogu tražiti pomoć u državnim bolnicama.

14.       Musllimanima nije dozvoljeno pohađati visokoškolske ustanove.

15.       Muslimanima je zabranjeno raditi poslove u javnom sektoru. Danas u Arakanu među državnim službenicima nema niti jednog Muslimana.

16.       Muslimanima nije dozvoljeno posjedovati fiksne niti mobilne telefone.

17.       Muslimanima nije dozvoljeno posjedovati motorna vozila.

18.       Kada ih se osudi za zločin, Muslimani se nemaju pravo braniti i odmah bivaju zatvoreni. Policija i vojne snage imaju pravo nasilno upadati u muslimanske kuće bez naloga i optuživati ukućane za bilo kakvu vrstu zločina. Ako optuženi nisu u mogućnosti podmititi policiju odmah bivaju uhapšeni.

19.       Muslimani se ne mogu kretati po nastupanju policijskog sata, u devet sati navečer, i u to doba ne mogu posjećivati rodbinu i komšije bez dozvole policije.

20.       Muslimani su primirani raditi za državu i budističko stanovništvo bez bilo kakve naknade.

21.       Muslimani nemaju pravo na državljanstvo. Moraju nositi bijele identifikacijske karte sa oznakom „strano lice“. Ove karte služe isključivo u svrhe identifikacije i nosiocima ne ostvaruju nikakva prava.

22.       Muslimanima se ne izdaju pasoši. Izdaju im se dokumenti kako bi ušli u susjedni Bangladeš, i nekada se ne mogu vratiti u svoju državu jer im ti dokumenti ne bivaju priznati.

Arakanski Muslimani tragaju za utočišem u susjednim državam kako bi pobjegli od decenijama dugog sistematskog progona i dugogodišnje izgnanstvo im predstavlja nadu za preživljavanje. Iako nije moguće odrediti tačan broj izbjeglica u Bangladešu, svima, uključujući u UN-u je poznato da izbjeglice u kampovima pokušavaju preživjeti u izuzetno teškim uvjetima.