Udruženje SOLIDARNOST | Association SOLIDARITY


E-mail Ispis PDF

Nakon 2 godine zatočeništva kod al-Kaide, u Pakistanu oslobođene dvije Čehinje

Dvije mlade državljanke Češke Republike koje su naoružane grupe povezane sa terorističkom organizacijom Al-Kaida otele na granici Pakistana 2013. godine, oslobođene su nakon dvije godine posredovanjem turske humanitarne organizacije IHH.

Češke državljanke Antonie Chrastecka (27) i Hana Humpalova (27) 2013. godine su krenule na putovanje oko svijeta kako bi upoznale druge zemlje, vjerovanja i kulture.

Autobusom su putovale iz Irana u Pakistan na čijoj granici su ih oteli pripadnici naoružanih grupa koje su povezane sa al-Kaidom. Nakon toga, dugo vremena se nije znalo gdje se djevojske uopće nalaze.

Ipak, Jana Humpalova, Hanina majka, i Eva Chrastecka, Antonienina majka, na sve načine pokušavale su saznati gdje se nalaze njihove kćerke. U međuvremenu su saznale da su djevojke žive i da se nalaze u zarobljeništvu u Pakistanu.

Tako su porodice djevojaka prije dva mjeseca od humanitarne organizacije IHH tražile da im nekako pomognu da dođu do djevojaka. Čelnici IHH-a su nakon mjesec dana napornog traganja stupili u kontakt sa naoružanom grupom koja je držala Chrastecku i Humpalovu kao taoce.

Pregovarački tim IHH-a koji je predvodio Izzet Sahin, zvaničnik ove humanitarne organizacije, nakon brojnih razgovora je pomogao da dvije Čehinje budu oslobođene i dovedene u Tursku.

Sahin je u razgovoru za AA izrazio veliko zadovoljstvo što su djevojke, otete 13. marta 2013. godine, konačno oslobođene. Podsjetio je da su porodice djevojaka prije dva mjeseca od IHH tražile pomoć kako bi Antonie i Hana bile oslobođene.

"Mi smo odmah mobilizirali sve kapacitete naše organizacije. Tokom prethodna dva mjeseca posredovali smo i one su nam danas i predate, a mi ćemo ih ubrzo predati njihovim porodicama. Antonie i Hana su dvije godine bile u zatočeništvu. To je bio težak period za njih", kazao je Sahin.

Hana je isrpičala kako su otete prije dvije godine na granici između Irana i Pakistana kada je naoružana grupa vršila kontrolu, tražeći od njih pasoše i lične dokumente. Vrlo brzo su se našle u zatočeništvu.

"Tako je počeo naš dvogodišnji život u zatočeništvu. Nismo ni znali ko nas je oteo. Iako su prošle dvije godine od tada, još uvijek ne znamo zbog čega smo bile zarobljene. Tada smo prvi put vidjele oružje i naoružane osobe. Od pucnjave i bombi oko nas osjećali smo veliki strah. Ali, vremenom smo se navikli na to. Naravno, uzeli su nam sve lične stvari. Pokušavali smo da razmišljamo o djetinjstvu, o sretnim danima, da mislimo samo pozitivno. Uz nadu da ćemo jednog dana biti oslobođene doživjele smo, eto, i taj momenat. Tokom puta nismo bile sigurne da ćemo vidjeti naše porodice i da smo slobodne. Mislimo da smo na početku novog života. Nakon što smo, poslije dvije godine, izašle na slobodu, prvi put smo vidjeli sunce, nasmijanje ljude, to nas je usrećilo. Bile smo lišeni čak i toga", ispričala je ova djevojka.

Dodaje kako su tokom zatočeništva mnogo mislile na porodicu, rođake i prijatelje.

"To je bila sredina gdje smo imale mnogo vremena za razmišljanje. Mislile smo na porodicu, kako možemo biti bolja djeca našim roditeljima. Mislile smo o našem okruženju, prijateljima i drugim ljudima. Mislile smo kako i prema njima možemo biti bolje. Mislile smo zašto smo tu i šta nam se sve desilo. Nakon ovoga ćemo sanjati lijepe snove. Sada sam baš nestrpljiva. Tokom dvije godine nismo se čule s našim porodicama. Ne znamo ni kako su. Naravno, bit ćemo presretne kada ponovo vidimo njihova nasmijana lica. Kada se vidimo prvi put, koliko ćemo se radovati toliko ćemo možda i plakati od radosti", kazala je Hana i na kraju se zahvalila organizaciji IHH što je ponovo na slobodi, kao i svima koji su na neki način pomogli da se to desi.

Antonie, koja je dvije godine u zatočeništvu provela zajedno sa Hanom, ističe kako nije mogla ni sanjati da će se ponovo vidjeti sa svojom porodicom.

"Ja još ne vjerujem u ovo što se dešava danas, ali sada sam, eto, ovdje. S jedne strane, vrlo sam zabrinuta, vrlo umorna, ali ovo je za mene najsretniji dan. Osjećaji su mi mnogo dublji, ali mi je teško to objasniti na engleskom. Za mene je bilo vrlo teško da budem odvojena od porodice. Od prve minute sam željela da se vratim porodici i da budem s njima. Sada sam vrlo sretna, vrlo ushićena. Vrlo sam umorna, ali ne želim spavati. Jer, bojim se da je ovo san. Zato se želim što prije sastati s porodicom", kazala je vidno ushićena djevojka.

Ove dvije mlade Čehinje posebnim avionom prebačene su u grad Van u Turskoj, gdje su predate njihovim porodicama i zvaničnima Češke Republike, odakle su otputovale u domovinu.

(Anadolu Agency)