Udruženje SOLIDARNOST | Association SOLIDARITY


E-mail Ispis PDF

Prevaranti se bogate na izbjegličkoj muci

Osim krijumčara, izbjeglice u Makedoniji i Srbiji varaju i sitni trgovci, ugostitelji, ali i ‘divlji taksisti’.

Piše: Mladen Obrenović

Na putu do boljeg života, a sve je očito bolje od ratnog pakla iz kojeg su pobjegli, izbjeglice iz Sirije, Afganistana, Iraka i drugih, oružanim sukobima zahvaćenim zemljama suočavaju se s mnogim ljudima, podjednako i dobrima i lošima. Oni dobri pomažu im tako što im daju hranu i vodu, odjeću i obuću, priliku za odmor, dok oni drugi koriste svaku priliku da zarade na njihovoj nesreći.

Osim krijumčara ljudima, koji se bogate na kaznenim djelima za koje ih ponekad i stignu zaslužene sankcije, veliki su problem i oni koji pokušavaju - i uglavnom uspijevaju - zaraditi.

Najčešće se radi o trgovcima ili ilegalnim taksistima, koji višestruko naplaćuju svoje usluge. Dok im trgovci, svjesni da su gladni i žedni, izmoreni od puta, višestruko naplaćuju hranu i vodu, tzv. divlji taksisti koriste borbu izbjeglica s vremenom i, u pokušaju da se što prije domognu granice, doslovno im uzmu iznose kojima bi mogli stići i do tako željene Njemačke.

Namirnice i 10 puta skuplje

Željeznička stanica u Đevđeliji posljednjih je dana, uz pristaništa na grčkim otocima, postala mjesto svjedočenja ljudskih drama. U pokušaju da dođu do mjesta u vlakovima koji će ih, za protuvrijednost 10 eura, prevesti do Tabanovaca na granici sa Srbijom, stvaraju se gužve, izbjeglice kroz prozore ulaze u vagone, a mnogi ni ne uspiju ukrcati se na vlak koji vozi na sjever. Upravo dugo čekanje u redovima za privremene dokumente, odnosno na idući vlak, koriste trgovci.

„Svakodnevno dolaze na železničku stanicu i debelo zarađuju. To je sve postalo kao vašar u kojem sitni trgovci prodaju vodu za euro ili dva, a jedna banana zna biti i dva eura. Sitni trgovci tako na brzinu zarađuju. I kad dođe inspekcija, uzme im robu i napiše kaznu, ali oni toliko zarađuju da im to ništa ne znači. Sutra su opet na istom mestu“, priča Lenče Zdravkin, humanitarka koja svakodnevno pomaže izbjeglicama po dolasku u Makedoniju.

Njenu priču potvrđuje i Sedat Shabani iz skopske humanitarne organizacije NUN. Govori o drastično visokim cijenama hrane i pića, ali i objašnjava kako ti trgovci, koje naziva preprodavcima, zarađuju.

„Nije to preprodavanje humanitarne pomoći, nego oni odu u prodavaonicu i kupe namirnice, pa to po 10 puta skuplje prodaju tim ljudima na stanici. Jednostavno presreću ljude i tako im uzimaju novac“, ukazuje Shabani.

Bolja i humanija Makedonija

Upravo su Lenče Zdravkin i Sedat Shabani, ali i drugi pojedinci i udruge, prava slika one druge, bolje i humanije Makedonije. Lenče je od prvog dana s izbjeglicama, pomažući im kako god može, a uskoro su joj se priključili i sugrađani iz Velesa, a onda i širom zemlje Makedonije.

„Prikupljala sam odeću i obuću, hranu i higijenu, najpre od svoje porodice i rodbine, zatim od prijatelja, a onda su mi se dobri ljudi sami počeli javljati. Nekad je bilo dana kad sam razmišljala šta ću im dati sutra, a danas mi je kuća postala pravo skladište humanitarne pomoći“, kaže Zdravkin.

Za njenim su primjerom pošli i drugi, pomažući izbjeglicama, pa navodi primjer njemačke obitelji koja „nije pitala šta treba da donese, nego koliko“. Stigao je pun kombi pomoći.

Kao i ona, tako i udruge. Aktivisti organizacije NUN svakog dana prijeđu 170 kilometara od Skoplja do Đevđelije noseći izbjeglicama hranu i vodu, higijenske potrepštine. „To je pravo lice Makedonije u kojem ljudi, bez obzira na vjeru i naciju, idu tamo pomagati“, ukazuje Shabani.

Njihov je angažman zamijetio i UNHCR, koji također pruža humanitarnu pomoć izbjeglima, ustvrdivši kako je ono što rade organizacije kao NUN ili Legis, odnosno Lenče Zdravkin „nevjerojatan posao za izbjeglice“.

I do njih su stigle informacije o zaradi koju ostvaruju prodavači na željezničkoj stanici u Đevđeliji, prodajući im skupo hranu i vodu, ali i taksistima koji zloupotrebljavaju utvrđene cjenike.

Poseban kurs za izbjeglice

Čim prijeđu granicu sa Srbijom slična situacija, pa su novine pune priča po kojima im pljeskavice naplaćuju po četiri eura, za jedan euro umjesto 120 daju 80 dinara, a karticu za mobitel znaju im prodati i po 200 eura.

Ako ne idu vlakom do Beograda na usluzi su im taksisti, ali i posebne autobusne linije. Tako je jedna autoprijevoznička kuća ovih dana uvela posebne linije u kojima, po cijeni od 17 eura, nudi prijevoz izbjeglicama od Bujanovca do srpske prijestolnice.

Onima koji pokušavaju zaraditi na prijevozu izbjeglica, a navodno znaju uzeti i po 1.000 eura, inspekcija je u noćnim akcijama odlučila stati na put. Na udaru inspektora našli su se taksisti, ali i svi autobusni prijevoznici na jugu Srbije. Kazne koje ih očekuju su drastične.

Samo u nekoliko sati kontrole inspektori su izrekli preko 200 prekršajnih prijava, a 23 autobusa isključili iz prometa, potvrdili su iz srpskog Ministarstva saobraćaja.

Neki od izbjeglica su se Al Jazeeri požalili i na postupanja policije, čiji su im službenici navodno uzimali novac da ih puste preko granice i da se slobodno kreću zemljom. Nažalost, pojedinci u redovima policije su se bavili i razbojništvima, pa je dvojac u Beogradu uzeo 2.000 eura od dvojice državljana Sirije. Jedan je odmah uhapšen, a na identifikacijii drugog se još uvijek radi.

Postoji još mnogo svjedočanstava koja govore o nehumanom postupanju neodgovornih pojedinaca. Ako ih i ne stigne pravna sankcija, a najčešće ih ne stigne, barem je nužno na njihov nemoral i nesavjesnost konstantno ukazivati.

Izvor: Al Jazeera