1. Došla je vojska i zapalila naš dom. Zapalili su sve. Ubili su mog sina, izgubila sam muža dok smo bježali. Došla sam sama, putujući s drugima koji su napuštali svoja sela.
   Proteklih sedam dana sam hodala danonoćno. Ne mogu više da se pomjerim. Umorna sam i iscrpljena. Nisam ništa jela već dva dana, samo sam pila vodu iz bara.
   Sve smo izgubili u Mijanmaru. Imala sam zlata i nakita. Imali smo domaće životinje- šest krava i deset koza. Imali smo puno pilića, ali sve je izgorilo kada je vojska zapalila našu kuću. Imam mnogo predivnih uspomena.
   Ako se mir može vratiti u Mijanmar, i ako možemo biti sigurni i zaštićen, moj narod će se vratiti.
   Nuri Begum
   Akaš, Bangladeš
   ba
2. Posljednjih sedam dana selim se sa svojom djecom iz jednog mjesta na drugo. Ne mogu da ih prehranim. Bez hrane i vode, postaju bolesni i onesvijeste se. Ponekad tokom puta ljudi nam bacaju kekse, ali od mase ljudi ne mogu da dođem do njih.
   Posljednje dvije noći moj sin ima groznicu. Prije groznice neprestano je plakao, a sada niti plače niti otvara oči.
   Tokom noći kiša je jako padala. Bili smo potpuno mokri. Sjedila sam tokom cijele noći u vodi. Ovo nije mjesto na kojem se može živjeti.
3. "Ponekad danima nemamo ništa za jelo".

Nisam znao da je moguće zapravo vidjeti glad umjesto samo je osjetiti. Ali, hodajući nekoliko dana u kampovima za izbjeglice u Bangladešu, saznao sam da je moguće. Ovako izgleda stvarna glad. Pokažimo svijetu kako zauzvrat izgleda prava ljubav.
Izbjeglom stanovništvu iz Mijanmara jako nedostaje hrane. Hodajući po izbjegličkim kampovima u Bangladešu, možete vidjeti pravu glad. Ako vam je ova fotografija alarmantna, zamislite samo kako izgleda uživo. Bukvalno mogu prebrojati svaku kost na njegovom tijelu jer su vidljive. Bez namjere da uvrijedim, ali kao da su mnogi od njih hodajući kosturi. Kada tome dodate nedostatak čiste vode, rezultat je razarajući za već razoreno stanovništvo.
Razmišljam o hadisu Poslanika, s.a.v.s., u kojem kaže: "Hrana za jednoga dovoljna je za dvojicu, hrana za dvojicu dovoljna je za trojicu, a hrana za trojicu dovoljna je za četvericu, a hrana četvorice je dovoljna za osmoricu". Oni nemaju hrane niti vode. Mi možemo pomoći da se to promijeni.

4. Moja stara majka ne može hodati. Nosim je na svojim leđima već sedam dana. Morao sam je nositi tokom cijelog puta. Smršala je, postala je slaba, ali i ja sam oslabio nakon sedam dana očajničkog putovanja blatnjavim putevima, kroz džunglu, prelazeći kanale pješke.
   Uopće nismo jeli. Nekada sam molio za hranu ljude sa kojima smo pobjegli, i davali bi mi malo od onoga što su već imali.
   Pojedini su ponijeli riže i miješali su je s vodom iz bara, tako da smo nekoliko dana imali hra Ali prije tri dana nestalo je riže.
   Vojska Mijanmara je ubila mog jedinog brata, Azada, i zapalila našu kuću do temelja. Uzeli su našu stoku i sve što smo imali.
   Više ne mogu nositi moju majku. Sada sam jako umoran bez hrane i vode. Ne znamo još koliko dugo ćemo ovako hodati. Ne znam još koliko će moja majka na ovaj način živjeti. Volio bih da nam se Allah smiluje.
5. Odrastao sam jako bijedno. Bilo je jako puno borbi s glađu, depresijom, neuspjehom. Kao dijete sam shvatao život više kao vođenje ružne bitke, a nije bilo ničega što bi se nazvalo 'ljubav'. Nikada nisam volio svoju majku. Bilo joj je to teško razumjeti, jer je uvijek bila zauzeta kao majka jedanaestero gladne djece. Sjećam se jedne noći kada me upitala da li je volim ili ne, jednostavno sam joj rekao da je jako mrzim jer nas ne može prehraniti. Moja majka nije ništa dobila ni od jednog svog djeteta, umrla je jako rano, imao sam samo 11 godina. Prošlo je 60 godina, mogao sam zaboraviti lice moje majke, ali ispostavilo se da moja unuka izgleda baš kao ona. Žive jako daleko, ali često ih posjećujem. Teško mi je da uštedim novac u sedamdesetim godinama kad moram i raditi kako bi se prehranio. Ali nakon što sam štedio godinu dana, prošlog bajrama kupio sam puno poklona da djevojke svojoj unuci. Kada sam otišao da je posjetim izašla je s poklonom. Zagrlila me je i dala mi košulju koju je kupila štedeći od svog skromnog džeparca. Po prvi put u svom životu shvatio sam da sam pogriješio. Na ovom svijetu postoji ljubav, ovo nije samo borba sa glađu. Volio bih kad bih mogao reći svojoj majci da žalim zbog svih onih godina kada joj nisam mogao reći da je volim jako puno.
6. Moj sin, Sahed, neprestano plače tražeći mlijeko, ali ne mogu ga dojiti. Nisam jela ništa već tri dana. Ništa ne izlazi iz mojih grudi. Preživjela sam pijući samo vodu iz bara pored puta. Prije tri dana sam rodila svoje jedino dijete u džungli. Trudovi su poleli dok smo bježali iz naše kuće. Vrišteći od bola, srušila sam se pored puta. Tri žene, koje su također bježale, su prišle da mi pomognu. Pokrile su me listovima bananinog drveta i pomogle su mi da se porodim.
   Zadnja dva dana smo proveli sjedeći na neravnom, blatnjavom putu koji vodi kroz rižino polje. Bili smo mokri od kiše, a tokom dana smo se sušili na suncu. Svukuda su djeca i starci, vape za hranom i vodom. Nemamo ništa da jedemo. Zadnjih devet noći spavamo na otvorenom.
   Kada je vojska Mijanmara spalila do temelja našu kuću, hodala sam kilometrima u devetom mjesecu trudnoće. Sve što što sam ponijela sam dala kako bi prešli preko rijeke u Bangladeš. Izgubila sam svaki trag mužu, Abdunnuru, kada smo pobjegli. Ne znam da li je živ ili nije. Možda ga je već vojska Mijanmara ubila, a moj sin je izgubio babu kao što je i izgubio i svoju zemlju.

NAŠ DOPRINOS
TURKISH ZIRAAT BANK BOSNIA d.d
U KM. VALUTI: 186-000-1053170055
DEVIZNI:
SWIFT code: TZBBBA22
IBAN: BA391860001653170151
Primalac: Udruženje Solidarnost.
Svrha: "Mijanmar"
Humanitarni broj:
090 29 10 44

http://www.solidarnost-bosnia.com/