Piše: Khalil Tufkaji

Tokom proteklih godina, izraelske vlasti fokusirale su se na proces naseljavanja područja Jordanske doline koja se, sa aspekta ekonomije i vode, smatra ključnom zemljišnom površinom za budućnost palestinske države.

Međutim, cionistička pohlepa u regiji, pored političkih razloga kada je riječ o iscrtavanju granica sa bilo kojom državom koja će se u budućnosti uspostaviti na Zapadnoj obali, učinila je da se ovo područje svrsta u nacionalne prioritete svih izraelskih vlada. 

Razlozi su isprva bili sigurnosne prirode, a zatim se kasnije pretvaraju u političke i ekonomske. Ovakav trend se može primjetiti i u proteklim godinama, počevši od izjave predsjednika stranke Kadima Shaula Mofaza, koji se nalazio na vrhu sigurnosne piramide kao ministar odbrane – da je Jordanska dolina područje sa kojeg se ne može povući.

Zbog izraelske želje da se iskoristi pitanje sigurnosti, s obzirom na politička i sigurnosna dešavanja u arapskom svijetu, sigurnosnim i vojnim timovima je dato u obavezu da isplaniraju izgradnju zida duž granice s Jordanom. To je potvrdio i izraelski premijer Benjamin Netanyahu kada je rekao da će „regija i prostor uz granicu sa Jordanom ostati pod izraelskim suverenitetom i kontrolom a da izgradnja zida i kontrola izraelske vojske graničnog područja sa Jordanom predstavlja način za sprječavanje infiltracije boraca i krijumčarenje oružja.“

Zid će doprinijeti – prema Netanyahuovoj teoriji – odbrani sigurnosti Izraela, posebno u svjetlu političkih zemljotresa koji razaraju region, a čiji su rezultati i posljedice još uvijek neizvjesne.  

Primjenjujući ovu politiku, izraelska vlada je počela provoditi akcije rušenja velikih razmjera, prilikom čega su uništeni domovi i naselja palestinskih stanovnika u Jordanskoj dolini, kao dio sistematske politike etničkog čišćenja i pretvaranja područja u vojnu zonu za obuku, prirodne rezervate ili zatvorene vojne zone, što je popraćeno mahnitom izgradnjom doseljeničkih naselja. 

Ovo je došlo istovremeno sa strateškim izvještajem koje je izdalo „Vijeće za mir i sigurnost“ i pokret „Lideri za sigurnost Izraela“ koji okuplja veliki broj bivših oficira i sigurnosnih zvaničnika. Oni su se bavili razlozima koji stoje iza sigurnosne potrebe Izraela da nastavi kontrolirati područje Jordanske doline i anektiranja velikih površina na zapadu Zapadne obale nakon postizanja sporazuma.

U ovom kontekstu, parlamentarka Miri Regev iz stranke Likud iznijela je prijedlog odluke izraelskoj Komisiji za legislativu da se Jordanska dolina pripoji Izraelu te da se na nju primjene izraelski zakoni. Prijedlog zakona je potpisan od osamnaest članova Knesseta iz koalicije i opozicije.

Na sastanku Vijeća ministara, čiji su resori ekonomija i društveno uređenje, održanom krajem 2005. godine, Izrael je zvanično usvojio program širenja doseljeničkih naselja u Jordanskoj dolini. Nakon dva mjeseca su najavljeni i projekti izgradnje doseljeničkih naselja i uspostavljanja industrijske zone, dok su veliki dijelovi teritorija sa kojih se Izrael povukao na Mrtvom moru proglašeni državnim vlasništvom. Također, doseljenička naselja su stavljena na kartu nacionalnih prioriteta, kada je riječ o vlasništvu zemljišta, koje uključuje 78 doseljeničkih naselja, među kojima su i naselja u Jordanskoj dolini.

Pritisci i raseljavanje

Novine Haaretz otkrivaju riječi oficira okupacijske vojske Einava Shiloa - člana Odbora za vanjske poslove i sigurnost u Kenessetu – u vezi s metodama koje vojska koristi kako bi održala kontrolu nad vojnim područjima u Zoni „C“. Te metode podrazumijevaju prisiljavanje stanovništva na raseljavanje i napuštanje domova i zemlje, pored vršenja torture i svakodnevnog uznemiravanja, kao što su uništavanja zemljišta i uskraćivanje dozvola za građenje, vodu i struju.

Shilo je dodao da vojska pojačava svoju obuku u Jordanskoj dolini kako bi prisilila stanovništvo na napuštanje područja i smanjila broj Palestinaca. Ministar poljoprivrede Izraela Uri Ariel iz stranke Jevrejski dom predložio je da se nekoliko hiljada Arapa protjera iz Zone „C“ a regija pripoji Izraelu, što predstavlja 60 posto teritorije Zapadne obale.

Početkom 2013. godine, list Haaretz je naveo da je više od pet hiljada dunuma zemlje u Jordanskoj dolini – koja se nalazi u privatnom vlasništvu Palestinaca – zaplijenjeno, a da je tokom posljednjih godina, zbog vojnih restrikcija nametnutih na ulazak Palestinaca na područje Jordanske doline, povećan procenat palestinskih teritorija koje eksploatiraju doseljenici za 110 posto u 2012. godini. Također je zabilježen prijenos vlasništva 2.380 dunuma palestinske zemlje na doseljenike, dok je Izrael zaposjeo sva vodena dobra i uveo zabranu Palestincima na korištenje obala Mrtvog mora, što bilo kakvu sudbinu palestinske države stavlja u nezavidan položaj.   

Izrael počinje naseljavati Jordansku dolinu veoma rano, prvenstveno iz sigurnosnih razloga, da bi se poslije rata 1967. godine taj tempo znatno ubrzao, s obzirom na položaj koji ova teritorija zauzima, uz najdužu liniju sučeljavanja Arapa sa Izraelom. Na taj način bi se stvari dovele pred svršen čin prilikom pokušaja da se iscrtaju istočne granice (države Izraela) i ukoliko se uzme u obzir da je to granica razdvajanja sa Arapima. Da bi se to u stvarnost i sprovelo, postavljena je većina izraelskih sigurnosnih i strateških teorija.

Iz ovih teorija su potekle ekonomske vizije koje kreću od činjenice da je ova regija najpogodnija za zemljoradnju i uzgoj ranih plodova, posebno zbog prisustva istočne akumulacije voda, što je pomoglo da se višak populacije usmjeri u pravcu Jordanske doline kako bi se ostvarili politički ciljevi i uspostavila jača kontrola i dominacija nad tim područjem.

Etničko čišćenje počinje da uzima jasan pravac 2004. godine kroz realizaciju projekta koji je objavljen 9. januara 2004. godine, a nazvan je kao „program izgradnje doseljeničkih naselja“, gdje se zagovara podjela Zapadne obale na šest regija koje će biti izolirane jedne od drugih. Izrael koristi ovaj projekat za izolaciju područja Jordanske doline tako što uvodi zabranu nerezidentnim stanovnicima da ostanu na tom području bez dozvole. 

Rušenje domova

Također, politika izvođenja nomadskih zajednica sa tog područja počinje se provoditi kroz njihovo raseljavanje ili rušenje domova. Ovo pitanje potpada pod, takozvano, čišćenje područja od stanovnika kako ne bi postali politički i sigurnosni teret u budućnosti. Izraelska strana je tokom nedavnih sastanaka sa palestinskim pregovaračem iznijela prijedlog da se područje Jordanske doline pretvori u vojnu zonu pod izraelskom kontrolom. 

Kao rezultat ovog pitanja, pored problema palestinske demografije, Izrael otpočinje sa akcijom rušenja domova i raseljavanja nomadskog stanovništva sa teritorija Jordanske doline (Al-Hadidiye, Al-Farisiye, Khirbet Homsah, Khirbet Atouf). Prema posljednjim izvještajima, porušeno je 283 objekta samo u jednom mjesecu u 2016. godini, a raseljene 404 osobe. Ovakva politika počela se provoditi i u područjima koja se nalaze na istoku administrativne oblasti Jerusalem (Mikhmas) i na zapadu (Bir Nabala, Jib, Bidu) a zatim i južnim područjima administrativne oblasti Hebrona (Yata, Idna).      

Pomenuto je stvorilo realnost na terenu koju je teško promijeniti. Također, za bilo kakve promjene neophodni su i snažni lideri, ukoliko oni te promjene uopće i žele. Na Zapadnoj obali i Jerusalemu nalazi se više od 750 hiljada doseljeničkih naselja, a svake godine se ovaj broj povećava. Period mira predstavljao je zlatnu priliku za povećanje tog broja.    

Postavlja se pitanje da li Izrael zaista želi uspostavu palestinske države, ili u izraelskom umu postoje drugi projekti za palestinsku državu na nekom drugom mjestu? To je potvrdio i list Yedioth Ahronoth, objavljen 4. jula 2013. godine, u kojem stoji da „povratak jordanske kontrole nad Zapadnom obalom predstavlja najbolje rješenje koje potiče na stabilnost, te da ne postoji drugo rješenje mimo toga.“ 

Izvor: Al Jazeera