Nasilje i zlostavljanje nad izbjeglicama i migrantima uz Balkan Route detaljno opisuje kako, uz davanje prioriteta graničnoj kontroli nad poštovanjem međunarodnog prava, evropske vlade ne samo da ne gledaju u oči na zlobne napade hrvatske policije, već i na finansiranje njihovih aktivnosti . Na taj način, oni podstiču rastuću humanitarnu krizu na rubu Evropske unije.
„Da bismo razumeli gde leže prioriteti evropskih vlada, treba samo pratiti novac. Njihov finansijski doprinos humanitarnoj pomoći je slabiji od sredstava koja obezbjeđuju za graničnu sigurnost, što uključuje opremanje hrvatske granične policije, pa čak i plaćanje njihovih plaća “, izjavio je Massimo Moratti, direktor istraživanja za Europski ured Amnesty Internationala.
"U međuvremenu, hrvatski policajci su tukli i opljačkali ljude koji su bežali od rata i progona, te su prisilno gurnuti u pravni limb, ostavljeni na milost i nemilost neuspješnog sistema azila u Bosni i Hercegovini."
Trenutno je oko 5.500 žena, muškaraca i djece zarobljeno u dva mala bosanska grada u blizini hrvatske granice, Bihać i Velika Kladuša, koji žive u bivšim bivšim tvornicama bez osnovnih pogodnosti. Bosna i Hercegovina im ne može ponuditi adekvatnu zaštitu ili životne uvjete, a improvizirani kampovi su nehigijenski, nemaju toplu vodu, medicinsku njegu i dovoljnu hranu.
Jedna afganistanska majka rekla je Amnesty Internationalu: „Nemamo dovoljno hrane da nahranimo cijelu porodicu, posebno djecu. Uvek su gladni. "
Birokratske prepreke, neadekvatna pravna pomoć i ograničeni administrativni kapaciteti znače da potencijalni tražitelji azila vjerojatno neće obraditi svoje zahtjeve za azil u Bosni i Hercegovini. Većina pokušaja da se nastavi u druge evropske zemlje.
Nemamo dovoljno hrane da nahranimo cijelu obitelj, posebno djecu. Uvek su gladni Afganistanski azilant.
Ovo putovanje nije lako. Pošto su prethodno ušli u EU kroz Grčku i Bugarsku i nakon što je sistem azila tamo propao, ljudi napuštaju EU da bi nastavili putovanje duž Balkana. Da bi stigli u Sloveniju ili Italiju, gdje počinje režim slobodnog kretanja u EU, moraju se kretati kroz guste šume u Hrvatskoj, brze rijeke i, u nekim mjestima, živa minska polja.
U prvih deset mjeseci 2018. godine, najmanje 12 ljudi se utopilo na zapadnom Balkanu, od kojih je većina pokušavala preći granicu od Hrvatske do Slovenije. Više na desetine ljudi umrlo je na druge načine. Jedna mlada žena iz Afganistana izjavila je za Amnesty International kako je, nakon što je vidjela medvjeda u šumi u Hrvatskoj, žena koja je putovala sa pobačenim. - Tako se uplašila da je isporučila mrtvorođenu bebu. Bila je trudna šest meseci.
Oni koji pokušavaju putovanje često su podvrgnuti namjernom odbijanju i kolektivnom protjerivanju - često popraćenom nasiljem i zastrašivanjem - na granici između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, bez razmatranja njihovih zahtjeva za azil.
Gotovo svi u logorima u Bihaću i Velikoj Kladuši bili su vraćeni natrag u Bosnu i Hercegovinu iz Hrvatske ili Slovenije, a gotovo jedna trećina ispitanika je doživjela nasilje od strane hrvatske policije. Mnogi su opisali kako su ih tukli, uništavali dokumente i ukradavali imovinu u sistematskoj i namjernoj politici hrvatskih vlasti kako bi se spriječili budući pokušaji ulaska u zemlju.
Jedan mladić iz Gaze rekao je Amnesty Internationalu šta se desilo kada ga je uhvatila policija sa devet drugih. “Odvezli su nas do granice sa Bosnom. Naterali su nas da izađemo iz automobila jedan po jedan i počeli da nas tuku palicama ”, rekao je on.
Zatim je opisao kako su ih prskali u lice s onim što je on mislio da je papar sprej: „Nisam mogao ništa da vidim. Oči su mi gorele. Onda su nam rekli da idemo i nikada se ne vraćamo u Hrvatsku ”.
Sami iz Alžira rekao je Amnesty Internationalu kako su on i grupa drugih muškaraca odvedeni jedan po jedan i stajali u krugu maskiranih policajaca koji su ih tukli palicama i palicom za bejzbol. „Onda su nam uzeli novac i telefone i rekli da idemo prema Bosni“, rekao je on.
Drugi je opisao kako je hrvatska policija uzela njihove cipele, toplu odjeću i vreće za spavanje i prisilila ih da hodaju bosim kilometrima kroz ledene rijeke i potoke prema bosanskoj granici. Takvi povratci su se redovno odvijali noću iu udaljenim područjima izvan redovnih graničnih prelaza.
Oni koji su uhvaćeni u Italiji i Sloveniji često su predmet lančanih pritisaka, predati ih hrvatskoj policiji i prisilno protjerani u logore u Bosni i Hercegovini bez razmatranja zahtjeva za azil.
Dok su optužbe o nasilnim odbijanjima na granicama porasle, hrvatske vlasti su sve više obeshrabrivale javnu kontrolu nad praksama migracije u zemlji. Pokušaji hrvatskih javnih institucija da nadgledaju migracijske prakse na granici su blokirani, a organizacije koje rade na pravima migranata i izbjeglica su ciljane od strane vlasti.
Volonteri nevladinih organizacija bili su uznemiravani, policija ih je satima držala bez formalnih optužbi i prijetili im krivičnim gonjenjem. Ministarstvo unutrašnjih poslova je čak optužilo neke nevladine organizacije da pomažu ljudima da neredovno ulaze u Hrvatsku. Ovo je imalo otežavajući efekat na one koji rade na pružanju podrške izbjeglicama.
Uprkos ovim zastrašujućim praksama na granici, Evropska unija je nastavila da izdvaja značajna sredstva kako bi pomogla Hrvatskoj u njenoj infrastrukturi sigurnosti granica. EU je takođe svjesno ignorirala propuste evropskog sistema azila koji su učinili da ova putovanja budu neophodna.
“Kako temperature rastu i snijeg se topi, broj ljudi koji pokušavaju da pređu Hrvatsku će se povećati. Međutim, s tim da Bosna i Hercegovina nije u stanju da se nosi s dolaskom sve većeg broja ljudi koji traže zaštitu, moraju se poduzeti mjere kako bi se izbjegla humanitarna kriza na rubu EU “, rekao je Massimo Moratti.
„Evropski lideri više ne mogu da peru ruke od odgovornosti za nastavak kolektivnih protjerivanja i nasilnih pritisaka duž balkanske rute koji su rezultat njihove odlučnosti da učvrste granice EU, bez obzira na ljudski trošak.“
Pozadina
Ruta kroz Bosnu i Hrvatsku postaje sve popularnija od kada je Mađarska postavljala ograde duž svojih granica i bavila se nasilnim odbijanjem, čineći Srbiju i Mađarsku sve neprohodnijima.