Izvor, IHH organizacija
Snabdijevanje vode kućama je 'ženski posao' u mnogim zemljama, stoga su žene najviše pogođene krizom vode. Žena koja nosi vodu cijeli dan umjesto da se brine o vlastitoj djeci kod kuće je isključena kako iz porodice tako i iz društva.
Pronalaženje rješenja ove krize pomaže ženama više neko bilo ko. Tri žene koje žive u različitim regijama Čada, rekle su nam kako su se njihovi životi promijenili nakon donacije bunara od strane IHH, koji su se počeli koristiti prošle godine.
Maryam Ibet- Arιgueyge
Imam 24 godine. Kad sam bila dijete, moje putovanje nošenja vode je započelo. Godinama sam željela biti u blizini vode. Trošila sam 6 sati dnevno za ovaj posao. Bilo je prevruće i putovanja su bila bolna. Ti dani su gotovi i sada mogu lako pristupiti vodi. Imam šestero djece o kojima se moram brinuti. Pored toga, pomažem mužu na polju.
Havva Sayyid – Hureyze Sato
Ne znam koliko imam godina. Moj otac je znao. Počela sam nositi vodu prije udaje. Nosila sam vodu za porodicu svoga muža nakon udaje. Previše sam se umarala. Ti dani su bili loši. Kanisteri za vodu su bili preteški. Jedva sam ih mogla nosila, ali sam morala. Ponekad sam morala pješačiti 7 kilometara do vode, ali je voda sada blizu mene. Uzmem vodu i odem na polje ujutro. Imam šestero djece koja mogu pristupiti vodi čak i kad nisam kod kuće.
Halima Muhammad - Moura
Imam 20 godina i dvoje djece. Živim sa porodicom svoga muža. Moja porodica je velika i zbog toga nosim više vode nego ostale žene. Ponekad sam išla po vodu dvaput dnevno. Voda je bila blatnjava. Pili smo je nakon što se prljvština u njoj slegla na dno. Međutim, opet je bila gorka. Bunar je sada u blizini moje kuće. Muž ujutro ide na posao, dok ja pravim nešto kod kuće. Sada svako u kući može uzeti vodu. Otkako smo dobili bunar, mogu provoditi vrijeme sa svojom djecom.
